Lidija Palurović radila je kao profesor muzike, da bi potom pevala po elitnim beogradskim restoranima. Tu je i zapazio “lovac” na talente, iskusni kompozitor Dragan Brajović-Braja koji je sa kolegom Vladom Grajićem odlučio da joj napravi pesme za debi album. Pomogli su im Kon i Kobac i aranržer Dejan Abadić. Sve se završilo 2000. godine njenim CD-om "Recka na zidu" (sa istoimenim hitom) u izdanju diskografske kuce "Košava". Sa tog albuma osmah su se izdvojile pesme "Idi", "Samo žena", "Ne kuni me"... Na kraju godine na top listama proglašena je najvećim iznenađenjem pop scene, a njen album se našao među najboljim izdanjima godine u pop-muzici.

Debitovala je na festivalu zabavne i pop-muzike "Budva". Sa svojim menadžerom Momirom Stefanovićem radi sve uspešnije, a samo za dve godine svrstala se u red najkvalitetnijih solistkinja pop-scene. Bez glomazne reklame, podrške moćnih imena, uspela je da se probije kvalitetom. Tako su na kraju 2001. godine zajedničkom saradnjom izdavačke kuce "I.T.M.M." i "BK Sound" izdale njen drugi album, gde je kompozitor Braja opet briljirao. Ređaju se novi hitovi "Ko si ti", "Imitacija života", "Zavedi me", "Pitanje časti"... Na kraju godine dobila je prve strukovne nagrade za popularnost na estradnim manifestacijama "Viktor i Viktorija" i "Jugoslovenskim danima estrade". Pojavlia se na Beoviziji 2003. godine sa pesmom "Kad jednom odeš ti", kao i radijskom festivalu 2004. godine sa pesmom "Utopija".

User-contributed text is available under the Creative Commons By-SA License and may also be available under the GNU FDL.